Potsdamska konferencija, konferencija državnih vodstva SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije održana od 17. VII. do 2. VIII. 1945. u Potsdamu kraj Berlina. Američku delegaciju vodio je H. S. Truman, sovjetsku J. V. Staljin, a britansku W. Churchill (28. VII. zamijenio ga je C. R. Attlee). Konferencija je bila posvećena preustroju poražene Njemačke, pojedinim teritorijalnim pitanjima, problemima ratne odštete i dr. Na konferenciji je 26. VII. bila donesena Potsdamska deklaracija, kojom je Japanu dan ultimatum za kapitulaciju, a 2. VIII. Potsdamski sporazum, kojim je postignut načelni dogovor oko osnovnih pitanja o položaju Njemačke nakon poraza. Radi iskorjenjivanja njemačkog nacizma i militarizma te ograničenja njemačke moći, bilo je odlučeno da se provede: raspuštanje svih nacističkih organizacija, denacifikacija i suđenje ratnim zločincima, demontiranje vojnih instalacija i vojne industrije uz nadzor vojno važnih sektora civilne industrije, dekartelizacija i decentralizacija industrijskih monopola, nadzor istraživačke djelatnosti i industrijske proizvodnje, upravno-teritorijalna decentralizacija, uspostavljanje demokratskog poretka i dr. Bilo je dogovoreno da o pitanjima od zajedničkog interesa odlučuje Savezničko kontrolno vijeće, u kojem su bili zapovjednici četiriju okupacijskih zona. Na konferenciji je bilo odlučeno da se istočnoprusko obalno područje i grad Königsberg (→ kalinjingrad) pripoje SSSR-u te da se teritorij istočno od linije Odra–Nysa Łużycka sjedini s Poljskom, a da se naknada ratne štete učinjene njemačkom agresijom nadoknadi i prenošenjem industrijskih postrojenja iz okupacijskih zona u Njemačkoj. Bilo je dogovoreno da će mirovni sporazum s Njemačkom biti potpisan nakon uspostave jedinstvene njemačke vlade, a Vijeću ministara savezničkih sila bila je povjerena priprema mirovnih pregovora s Italijom i istočnoeuropskim državama. Također je bilo dogovoreno da države koje su tijekom II. svj. rata bile neutralne mogu pristupiti UN-u (s iznimkom Španjolske pod F. Francom). Premda je Potsdamski sporazum ostao dijelom nedorečen, jer su već tada počela ozbiljna razilaženja i suprotstavljanja između Sovjetskoga Saveza i zapadnih saveznika, njime je ipak bilo dogovoreno preuzimanje zajedničke odgovornosti (kontrole) nad okupiranom Njemačkom.
